Biološka zaštita od cvjetnog štitastog moljca na rajčici

Rajčicu napada veliki broj štetnika. Najznačajniji je cvjetni štitasti moljac u narodu zvan kao bijela mušica, koji kod velike brojnosti prinos rajčice može smanjiti i do 40%. Ishranom na lišću i plodovima te obilnim izlučivanjem medne rose koju naseljavaju gljive čađavice, značajno utječe i na izgled plodova.

Klimatski uvjeti u zaštićenim prostorima (staklenik, plastenik) idealni su za cvjetnog štitastog moljca, koji tijekom godine može razviti 10-12 pokoljenja. Upravo je to i razlogom potrebe velikog broja tretiranja kemijskim pripravcima.

U našoj državi poljoprivredni proizvođači problem bijele mušice u načelu rješavaju kemijskim mjerama. Zbog toga su se posljednjih nekoliko godina razvili biotipovi rezistentni na određene insekticide, što uzrokuje i sve veće štete. Učestalim prskanjima onečišćuje se okoliš (tlo, zrak i voda), a miješanje pripravaka i povećanje doze, osim rezistentnosti može uzrokovati i fitotoksičnost na tretiranim biljkama.

Uporaba insekticida rezultira odgodom berbe plodova rajčice, zbog karence. Očito, zbog ekotoksikoloških nedostataka kemijskih sredstava za zaštitu bilja, zaštitu rajčice od cvjetnog štitastog moljca nužno usmjeriti ekološki prihvatljivoj, uporabom bioloških i/ili nekih drugih sredstava.

Parazitske osice u zaštiti rajčice

U tu svrhu, kod nas je istraživana učinkovitost biološkog pripravka ENSTRIP koji sadrži parazitsku osicu Encarsia formosa. Pripravak EN-STRIP predstavlja veliki napredak u rješavanju problema koji uzrokuje bijela mušica na rajčici. Pripravak se primjenjuje vrlo jednostavno i bez opasnosti od trovanja čovjeka
koji ga primjenjuje te krajnjeg korisnika. Naime, kao biološka komponenta koristi se parazitska osica koja nije opasna za druge organizme. Pri uporabi ne treba koristiti zaštitnu opremu.

Primjenom spomenute osice nema karence, pa se berba može nesmetano obavljati. Da bismo mogli obaviti ispuštanje osice, na sve otvore u zaštićenu prostoru postavljamo mrežu. Na ulazna i stražnja vrata stavljamo dvostruke mreže, a na bočne (ventilacijske) strane jednu mrežu. Mreža je promjera 0,2 x 0,8 mm. Unutar plastenika/staklenika obvezno mjerimo temperaturu i relativnu vlagu zraka. Značajno je istaknuti da razvoj osice ovisi o klimatskim uvjetima. Naime, osica ne leti ako je temperatura zraka niža od 18°C ili viša od 38°C, kada može i uginuti. Optimalni uvjeti za razvoj su temperatura od 20 do 250C i relativna vlaga zraka od 50 do 85 %. Kako se ovaj prirodni neprijatelj uvozi iz Nizozemske, odrasle osice se nalaze u kukuljicama moljca koje su zalijepljene na kartončićima.

Kada primijeniti parazitske osice?

Vrijeme primjene u zaštićeni prostor je najkasnije 48 sati od dolaska pošiljke u našu državu. Unutar tog vremena pripravak se može uskladištiti na suhom i tamnom mjestu, pri temperaturi od 8 do 10 0C. Pripravak ENSTRIP sadrži oko 3000 parazitiranih kukuljica cvjetnoga štitastog moljca, što je dovoljno za 1000 m2 plastenika. Kartončići se vješaju na grane rajčice otprilike 75 cm od vrha biljke, na zasjenjenu stranu. Parazitirane kukuljice ne smiju se dirati rukama. Nakon izlaska osice iz kukuljice moljca osica leti po nasadu rajčice i trži nove ličinke te u njih odlaže po jedno jaje. Parazitirana kukuljica je u početku bijela, a nakon nekoliko dana počinje poprimati smeđu boju te na kraju pocrni. Jedna ženka dnevno odloži 20-25 jaja i u optimalnim uvjetima živi dva do tri tjedna. Za postizanje dobre učinkovitosti treba obaviti introdukciju osice u fazi kada je populacija cvjetnog štitastog moljca mala (2-3 moljca na jednoj žutoj ploči u razdoblju od sedam dana). Tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja treba pratiti populaciju štetnika i parazitske osice, te u slučaju povećanja brojnosti štetnika obaviti novu introdukciju. Kada je postignuta učinkovitost parazitacije 80 posto, smatra se da je biološka zaštita uspjela. Kao preporuku proizvođačima povrtlarskih kultura želim istaknuti da biološke metode suzbijanja gospodarski važnih štetnika rajčice proizvođači mogu primjenjivati uz početno ulaganje za nabavku zaštitnih mreža u plasteniku.

Prirodne neprijatelje za suzbijanje štetnika rajčice treba primjenjivati na opisani način, same ili u kombinaciji s nekim od nekemijskih metoda zaštite. Introdukcija prirodnih neprijatelja može se ponoviti više puta tijekom vegetacije, što nije slučaj s kemijskim pripravcima, koje proizvođači smiju primijeniti u propisanim dozama i ne više od 2 do 3 puta u godini.

Share on FacebookShare on Google+Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn